Od prevencije do rehabilitacije – šta treba da znamo o moždanom udaru
Autorka: Vlerë Mehmeti
Moždani udar je urgentno medicinsko stanje koje se javlja kada je dovod krvi u deo mozga prekinut ili kada pukne krvni sud u mozgu. Kao rezultat toga, dolazi do oštećenja moždanih ćelija u roku od nekoliko minuta što može izazvati ozbiljne posledice poput paralize, otežanog govora ili gubitka drugih vitalnih funkcija. Moždani udar i dalje ostaje jedan od vodećih uzroka smrtnosti i dugoročne invalidnosti širom sveta. Međutim, stručnjaci procenjuju da se većina slučajeva može sprečiti kontrolom faktora rizika i brzim reagovanjem na prve simptome. Na Kosovu, izazovi nisu povezani samo sa lečenjem pacijenata, već i sa nedostatkom svesti građana o znacima upozorenja moždanog udara. Neurolog Dren Boshnjaku govori o značaju prvih nekoliko minuta, faktorima rizika, lečenju i rehabilitaciji.
Moždani udar se često opisuje kao „tiha kriza“. Zašto se to tako smatra i koji su glavni faktori rizika?
Moždani udar se smatra „tihim napadom“ zbog nedostatka informacija i javne svesti o znacima upozorenja i potrebi za hitnim reagovanjem, kao i zbog tihih cerebralnih infarkta koji se javljaju bez očiglednih kliničkih simptoma. Deset modifikovanih faktora rizika (hipertenzija, nedostatak fizičke aktivnosti, poremećaj masti u krvi, ishrana, abdominalna gojaznost, psiho-socijalni faktori, pušenje, srčani uzroci, alkohol, dijabetes) objašnjavaju preko 90% globalnog rizika od moždanog udara. Hipertenzija ostaje najkritičniji faktor za primarnu prevenciju.
Koji su glavni razlozi za kašnjenje kod pacijenata sa simptomima moždanog udara i koje znake ne treba ignorisati?
Glavni razlozi za odlaganje uključuju nedostatak prepoznavanja hitnog slučaja moždanog udara, nemogućnost prepoznavanja znakova i simptoma, posetu porodičnom lekaru umesto pozivanja hitne pomoći i strah ili poricanje situacije.
Znaci koje ne treba ignorisati su slabost ili utrnulost lica, ruke ili noge na jednoj strani tela, problemi s govorom, problemi s vidom i gubitak ravnoteže ili koordinacije. Ostali simptomi koji zahtevaju pažnju su vrtoglavica, dvostruki vid i poteškoće u izgovaranju reči.
Koliko se novih slučajeva ishemijskog moždanog udara registruje svake godine na Kosovu, a koliko njih ima dugoročne posledice?
Na Kosovu još uvek nema tačnih statističkih podataka zbog nedostatka zdravstvenog informacionog sistema. Prema evidenciji, u 2024. je oko 2.700 pacijenata sa moždanim udarom lečeno na Klinici za neurologiju i opštim bolnicama. Dugoročne posledice su značajne: za 90 dana nakon moždanog udara, 10% pacijenata mlađih od 55 godina i 30% onih starijih od 65 godina razvija novi umereni ili teško ograničenje sposobnosti. Oko 70% pacijenata sa teškim moždanim udarom umire ili ostaje sa značajnim ograničenim sposobnostima u roku od pet godina.
Koliko je jaka veza između moždanog udara i hipertenzije, dijabetesa, visokog holesterola i pušenja?
Veza je izuzetno jaka i zajedno pokriva oko 90% globalnog rizika od moždanog udara. Hipertenzija je najmoćniji faktor rizika, a skoro 80% osoba koje dožive moždani udar imaju već postojeću hipertenziju. Dijabetes je povezan sa udvostručenjem rizika od ishemijskog moždanog udara. LDL-holesterol je značajan faktor rizika za ishemijski moždani udar, dok pušenje duplira opasnost od moždanog udara, a rizik se povećava sa konzumiranom količinom.
Kako se moždani udar trenutno leči na Kosovu i koji su glavni izazovi?
Približno 4-5% pacijenata sa moždanim udarom na Kosovu se leči trombolizom, dok se mnogo manji broj leči trombektomijom. Neurološka klinika na KUCK je trenutno jedini centar gde se ovi tretmani sprovode. Glavni izazovi ostaju nedostatak znanja građana o znacima moždanog udara, nedostatak sistema „alarmiranja za moždani udar“, potreba za obukom zdravstvenog osoblja i proširenje kapaciteta za trombolizu i trombektomiju.
Koliko često pacijenti ostaju sa dugoročnim posledicama i kakvu ulogu igra rehabilitacija?
Dugoročne komplikacije su učestale. Kognitivno oštećenje pogađa 54-65% preživelih, dok umor, depresija i anksioznost ostaju uobičajeni problemi čak i godinama nakon moždanog udara. Rehabilitacija treba da počne što je ranije moguće i značajno poboljšava sposobnost samo-kontrole, motoričke funkcije i funkcionalnu nezavisnost.
Koliko često se ishemijski moždani udar ponavlja i koliki je rizik da će pacijent doživeti drugi moždani udar i šta znači sekundarna prevencija?
Ishemijski moždani udar se često ponavlja. Bez lečenja, rizik od recidiva je oko 10% u prvoj nedelji, 15% u prvom mesecu i 18% u naredna tri meseca. Odgovarajuća sekundarna prevencija može smanjiti ovaj rizik i do 80% i uključuje anti-trombotičku terapiju i agresivno upravljanje faktorima rizika.
Da li mislite da građani na Kosovu imaju dovoljno znanja o simptomima i faktorima rizika od moždanog udara? Koja bi bila vaša glavna poruka o prevenciji moždanog udara?
Na osnovu globalnih dokaza, znanje o znacima i faktorima rizika od moždanog udara ostaje nisko u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Međutim, glavna poruka je da se do 90% ishemijskih moždanih udara može sprečiti kontrolom modifikovanih faktora rizika. Strategija „8 životnih osnovica“ (Life’sEssential 8) obuhvata zdravu ishranu, fizičku aktivnost, prestanak pušenja, kvalitetan san, kontrolu težine, holesterola, šećera u krvi i krvnog pritiska.
Konačna poruka je jednostavna: moždani udar nije fatalan - može se sprečiti i lečiti.











