Dve škole, jedno dvorište - između podele i suživota
U jednom selu u opštini Vitina, na jugoistoku zemlje, postoje dve školske zgrade koje dele jedno dvorište u kojima se nalaze prostorije dve škole.
U selu Binča, gde žive Albanci i Srbi, udaljenom oko 3 kilometra od grada Vitine, nastava se odvija u dva obrazovna sistema i obe škole imaju ukupno 8 učenika, 4 srpska i 4 albanska.
Ovdašnji stanovnici su ostavili po strani etničke razlike i dele dvorište koje spaja dve škole, ali kada dođe vreme za nastavu, jedno zvono zvoni za albanske učenike, a drugo za srpske.
Za Albance, škola nosi naziv „Ndre Mjeda“, a za Srbe „Mladen Marković“ i tu funkcionišu dva obrazovna sistema, Republike Kosovo i Republike Srbije.
U dvorištu gde se nalazi zajednički sportski teren, učenici se često igraju zajedno.
Iako su dva obrazovna sistema prva podela između dve zajednice, predstavnici obe škole kažu da imaju dobru komunikaciju između sebe i da nikada nisu imali problema u međunacionalnom suživotu.
Nastavni proces u školi „Mladen Marković“ počinje u 8.00 časova, dok u školi „Ndre Mjeda“ počinje u 8.30 časova ujutru.
Feriz Zeneli, koji već 30 godina radi kao učitelj u ovom selu, govori o odnosu koji imaju sa školom sa kojom dele isto dvorište.
„Radeći oko 30 godina u ovoj školi, ove godine imamo 4 učenika samo u jednom odeljenju. Odnosi sa susednom srpskom školom su dobri i imamo komunikaciju. Imamo zajedničke aktivnosti u oblasti fizičkog vaspitanja i likovnog. Takođe zajedno učestvujemo u aktivnostima koje organizuje OEBS. Naši učenici se s vremena na vreme igraju zajedno u dvorištu, kada imamo predmet fizičkog vaspitanja, a đaci između sebe se lepo zabavljaju sa srpskim vršnjacima. Razgovaram sa srpskim nastavnicima, znam jezik, oni donekle govore albanski. Iako smo u istom dvorištu, učimo po različitim nastavnim planovima i programima“, kaže Zeneli.
Dejan Kojić, direktor, kaže da je školski objekat u selu Binča istureno odeljenje škole „Mladen Marković“, koja se nalazi u Vitini.
Prema njegovim rečima, nastavu pohađa 4 učenika srpske zajednice koji, kako navodi, imaju dobre međunacionalne odnose.
„U Binči imamo četiri učenika, nastava se odvija prema srpskom nastavnom planu i programu. Saradnja je veoma dobra sa obližnjom školom. Nemamo nikakvih problema, đaci se lepo druže, često se igraju zajedno u dvorištu. Opština nam pokriva troškove kao što su struja i internet, ali ne inventarom, ništa. Broj učenika je isti sada kao i ranije“, kratko je izjavio direktor Kojić.
Ali, bez obzira na okolnosti u pogledu obrazovanja, uočava se očigledna bliskost sa tehničkim kadrom u ova dva školska objekta.
Slobodan Đurić i Marjan Selmani, obojica meštani sela Binče, koji već više od 10 godina rade kao radnici na održavanju, kažu da su u dobrim odnosima jedni sa drugima, da govore jezik jedni-drugih i da se druže i piju kafu zajedno i posle radnog vremena.
U Opštinskoj upravi za obrazovanje u Vitini kažu da podržavaju obe škole u pogledu uslova za nesmetano održavanje nastave.
Direktorka za obrazovanje Arta Ajeti je rekla da kao OUO trenutno nemaju nijedan zajednički školski projekat između dve zajednice u ovom selu, ali je istakla veoma dobre međuetničke odnose između osoblja i učenika.
„Odnosi između dve škole su dobri. Do sada nismo imali nikakvih problema. Uprava za obrazovanje je podržala obe škole u obnovi i održavanju. Mi preuzimamo troškove i za školu u kojoj uče albanski učenici i u srpskoj. Kao opština i OUO takođe pratimo učenike obe škole na raspustu. Nemamo nikakav problem između dve zajednice u pogledu nesmetanog odvijanja nastave, albanski učenici uče po nastavnom planu kosovskog obrazovnog sistema, a srpski učenici po drugačijem nastavnom planu i programu“, rekla je direktorka Ajeti.
Napisao: Irfan Maliqi
Preveo: Bruno Neziraj











